The night was moist…

…1:55AM…šetao sam naseljem slušajući Röyksopp i pesmu Spearks u neprekidnom loop-u…petak je bio dan za izlazak, provod, napijanje i sve što ide uz to ali ja sam šetao sam sa slušalicama na ušima i svakakvim mislima u glavi. Jednostavno sam se pitao gde se izgubila ta želja za izlascima, kad se samo setim…gomila kvazi riba i frajera sa namontiranim osmesima u stilu “Živim srećan život i sam sam sebi dovoljan”, gomilom skupog pića na stolu, zaglušujućom muzikom narodnih heroja sa Pinka i neverovatnom količinom duvanskog dima…i tako je odgovor došao sam od sebe. Mrzim sve to, zato i neizlazim više. A kad malo bolje razmislim, super mi je ovo veče,slusam muziku koju volim, napolju je hladno ali prijatno (nema dima i cigareta) i nema nikoga oko mene, sve je pusto, odličan način da provedete veče bez rizika da se sutra probudite mamurni, smrdljivi od dima i sa nepoznatim brojem telefona neke lokalne ribe u dzepu farmetica. Dobro de, ovo poslednje i nije tako loše ali vremenom i to postane dosadno.

I eto tako….trenutno je 2:06AM…već je subota a ja volim subotu, espreso subotom ujutru ne može ništa da zameni…toliko za ovaj put…